A GDJE JE REVOLUCIJA, STOKO?

Kao što se moglo predvidjeti nakon Matrix Reloaded, treći i završni nastavak Matrix serijala, Matrix Revolutions, definitivno pokapa sve ono dobro što je početak obećavao. Isprazna forma zamijenila je ideju, sadržaj, smisao, ukratko ono zbog čega bi se filmove trebalo snimati.

Mentalno natezanje veseljka braće W. rezultiralo je sasvim prosječnim SF-akcićem, kojeg je prilično teško čak i prepričati. Lignje buše do Ziona, junaci bauljaju kiberprostorom u potrazi za smislom života (i nečim iole suvislim u scenariju), agent Smith definitivno preuzima stvar u svoje ruke, a kad Zion bude pred padom, o konačnom će obračunu Smitha i Nea ovisiti sudbina ljudskog roda. Gdje je tu revolucija? Nema je. Cijela se priča o Matrixu svodi na pokušaj sistema da se očisti od virusa koji je izrastao iz njega samog i koji prijeti da ga potpuno preuzme.

Možda bi se moglo naći neke političke konotacije u cijeloj priči, ako bismo baš htjeli (ili bili nabrušeni, kao ja). Agent Smith je definiran kao program izvan kontrole, u današnjoj bismo računarskoj terminologiji slobodno mogli reći virus. Agent Smith je proistekao iz, kako mu to titula lijepo kaže, siguronosne zajednice. Poručuju li nam to braća W. da su upravo elementi državne sile (murija, vojska i tajne službe) virus koji prijeti uništiti suvremeno kapitalističko društvo? Nije da nisu u pravu, ali dopuštam da se meni samo priviđa da su oni u filmu htjeli nešto poručiti. (Ili ja pokušavam, očajnički, napuniti karticu i kusur recenzije. J)

Što je onda Neo? Spasitelj? Nažalost ne, tek malo sofisticiranija verzija anti-virus programa. Koji će, kad posao bude gotov, biti uklonjen iz sustava, da bi Oracle i Arhitekt mogli mirno ćaskati u idiličnom parku kibersvijeta očišćenog od virusa. Gdje je tu revolucija? Nema je, ispala je iz kamiona negdje usput. Proleteri, odnosno ljudske duraselke, ostaju manje-više gdje su i bili. Suvremeni zapadni (pseudo)intelektualci nisu u stanju osmisliti revoluciju, a kamo li pokrenuti je. Oni mogu samo tražiti bugove u sistemu i otklanjati ih jednog po jednog, bez ikakve fundamentalne promjene kapitalističkih odnosa koji te bugove zapravo generiraju. A vjerovanje u spasitelja koji će izvaditi onu stvar kad se sve zaguši i priprijeti otići u p.m. samo je još jedna zabluda koja će se na kraju skupo platiti.

Nije da u Revolutions nema dobrih scena. Već sam nakon drugog nastavka najavio da će to biti dobra mecha-manga. Mislim, Japanac u powerloaderu naoružan s BFG-jima praši po hordama robota što se samo istresaju kroz rupu u stropu. Mecha-manga, OK? Taj središnji dio filma, gdje roboti prodiru u Zion i gdje se vodi bitka (a za divno čudo, nema ni Nea, ni Trinity ni Morpheusa ni ikog od njih) doslovno kanal po kanal, šaht po šaht, je i najbolji. I to ne valja: smatram da je dosta ozbiljan problem kad su najbolji dijelovi filma oni u kojima nema glavnih junaka.

A i kad će ta j...ena revolucija?